Orah (Juglans Regia l.)

Robin Hud, 10.10.2016 4:05 PM

Narodni nazivi

Arh, bijeli orah, lakši orah, ora, oraj, orak, oreh, orijeh, orijev, urev...

Istorijat

Orah potiče iz Srednje Azije tj. iz Persije, odakle je preko Grčke gde su ga zvali ''kraljevski orah'' donet u Srednju evropu. U Italiji i Francuskoj je pronađen u sojenicama još iz kamenog doba.

Prve zapise o orahu napravio je Dioskurid, koji mu je dao ime Jovis glans ili ''Sveto drvo Jupitera''. Latinski naziv za orah Juglans je sažet od pojma Jovis glans.

Još u antičko doba upotrebljavao se u narodu za lečenje, kao i u kozmetičke svrhe, za bojenje kose. Karl Veliki je naviše doprineo da se orah proširi i na severne delove Evrope, svojom naredbom o obaveznom saćenju oraha i drugog voća na državnim imanjima.

Orah danas raste samoniklo ili polusamoniklo od Jugoistočne Evrope do Japana.

U stvari, orah uspeva u svim toplijim zemljama Evrope i Amerike. U pojedinim našim Hood-ovima se i danas zadržao stari način bojenja tkanina, vune, i drveta u crno pomoću zelene ljuske, mladih listova i korena oraha pomešanih sa ferosulfatom (zeleni kamen).

Za orah su vezana i mnoga verovanja.

Zbog sličnosti orahovog jezgra sa čovečijim mozgom, ranije se verovalo da leči bolesti glave.

U starom Rimu je postojao običaj da mladoženja, kada uvodi mladu, baca orahe da bi odobrovoljio pretke.

Kod nas se smatra, da kada na Svetog Iliju grmi da ce se ucrvljati orasi, a ako se orasi uzimaju za vreme Božića u ruke da će izaći čirevi i guke po telu.

Napomenućemo i jednu zabludu koja je dosta raširena kod naših naroda. Naime, postoji mišljenje da je štetno spavati u hladu pod orahom, mećutim to nije tačno, jer se u orahovom lišću nalazi juglon čiji metilirani derivati imaju antimikrobnu moć.

Orah se ubraja u biljke koje sadrže ditoncide-antibiotike, pa je zahvaljujući tome vazduh ispod oraha oslobođen mikroba i pod njim je zdravo boraviti.

Kroz vekove, orahu su se pripisivala razna svojstva, koristio se za lečenje histeričnih napada, stomačnih grčeva, a smatralo se da treba da ga uzimaju i dojilje i impotentni muškarci.

Plinije je ostavio zapis u kome kaže da prolaženje ispod orahovog stabla izaziva glavobolju, a isto tako i uživanje plodova. Ova tvrdnja verovatno proizilazi iz činjenice da orasi nisu lako svarljivi.

Galenus nije opisivao plod oraha, već samo listove, navodeći da imaju adstrigentno i tonično svojstvo.

Današnja medicina je potvrdila ovu Galenusovu tvrdnju, dodavši još dva svojstva i to da se koristi za čišćenje i protiv glista.

Hranjiva vrednost

Seme oraha je veoma hranljivo, sadrži oko 6,2% masnih ulja, zatim 15% belančevina, 14,3% ugljenih hidrata i svega 3,3% vode. Energetska vrednost je visoka i iznosi 2898 kJ ili 690 Cal. Celuloze ili biljnih vlakana ima 2,3%.

Od mineralnih sastojaka naviše je zastupljen kalijum 525 mg% a zatim fosfor 390 mg%, sumpor 160 mg%, magnezijum 134 mg%, kalijum 82 mg%, hlor 27 mg%, natrijum 4 mg%, gvožće 2,1 mg%, cink 2 mg%, bakar 0,65 mg% i jod 0,004 mg%.

Od vitamina ima 0,009 mg% karotina, 0,4 mg% vitamina B1, 0,17 mg% vitamina B2, 1,1 mg% niacina, 0,8 mg% vitamina B6 i 3 mg% vitamina C.

Zelena ljuska oraha, kao i mladi zeleni orasi, sadrži pored ostalog, veliku količinu vitamina C, u proseku 1800 mg% askorbinske kiseline, kao i neka fenolska jedinjenja.

U listovima ima 600-3200 mg% vitamina C, zatim 0,30% čvrstog etarskog ulja žute boje, tanina, galne i elagne kiseline, juglandina i juglona, koji oksidacijom stvara crni kinom.

Orah za zdravlje

Lekoviti delovi oraha su: listovi, zeleni plodovi, drvo, koren, sveže zelene ljuske, rese i pupoljci.

Listovi se beru u junu i julu i to po suvom vremenu i suše u tankom sloju bez prevrtanja. Oni moraju da budu potpuno zdravi i neoštećeni.

Najbolje je da se lišće iskoristi sveže za pripremu raznih lekovitih preparata, jer sušenjem gubi neka važna svojstva.

Listovi oraha, kao i zelene ljuske ploda, zbog svoje osobine stezanja koriste se kod proliva i krvarenja.

Veoma uspešno leče katar želuca i creva, razna oboljenja organa za varenje, a preporučuju se i dijabetičarima.

Odvar od orahovog lista služi za ispiranje kod pojačanog vaginalnog sekreta.

Poznati francuski travar Moris Mesege smatra da su listovi oraha jedno od najboljih sredstava protiv belog pranja.

Sveži listovi, u vidu obloga uspešno leče očni katar, hronične ekcem, kraste na glavi, bubuljice i zagnojene i zagađene rane. Od orahovih resa, koje takođe imaju adstringentno dejstvo, a beru se u proleće, pripremaju se razni preparati protiv krvarenja, posekotina, hemoroida, obilnih menstruacija, proliva i dizenterije.

Mladi zeleni orasi, (skupljaju se u junu i julu mesecu najčešće u vidu orahovače ili slatka preporučuje se malokrvnim osobama, slabunjavoj deci i osobama sa slabim želucom.

Sok od oraha skuplja se u proleće sa grana, koje predhodno treba oguliti, a pomešan sa šećerom koristi za čišćenje krvi.

Od prolećnih pupoljaka oraha se pravi mast koja se pokazala kao veoma efikasno sredstvo protiv opadanja kose.

Kora, kao i listovi oraha predstavljaju oproban lek protiv glista. Jezgro oraha sadrži dosta belančevina koje mogu da zamene belančevine iz mesa, a što je veoma značajno nema purinskih sastojaka koji utiču na stvaranje mokraćne kiseline i nastajanje reumatičnih oboljenja.

Orah u kulinarstvu

Jezgra oraha su veoma hranljiva, (100 gr ploda daje oko 700 Cal), pa se preporučuju u kombinaciji sa hlebom osobama koje žele da se ugoje.

Sveže ubrani orasi su opori i gorki i zato ih treba ostaviti da stoje neko vreme na suvom mestu.

Zeleni orasi se beru u julu i od njih se pravi slatko, kompot, marmelada, liker i lekovita rakija orahovača.

Jedan od najkorisnijih

Literatura:

-Ljiljana Bisenić: (1990), Voće, za zdravlje; u kulinarstvu; za lepotu - Dečije novine

-Tucakov dr Jovan: (1973), Lečenje biljem, Rad - Beograd;

-Willfort Richard: (1978), Ljekovito bilje i njegova upotreba, Mladost - Zagreb

-Životić Dragoslav, Životić Dragana, Životić Svetlana : (1981), Lekovito bilje u narodnoj medicini, Otokar Keršovani - Opatija

-Đuro J. Jovanović: (1987), voće i povrće-hrana i ljek, udruženje za zaštitu dijabetičara Crne Gore-Titograd

-V. Pelagić: (1970), Pelagićev narodni učitelj, Sloboda-Beograd

-Dragutin Simonović: (1959), Botanički rečnik, Naučno delo-Beograd

0 Komentara

ср sr en