KOPRIVA (URTICA DIOICA L.)

Милош Јанковић, 30.10.2016 10:43 AM

Narodni nazivi

Žariga, žarulja, žegavica, žeža, žigovica, koprva, obična kopriva, pasja kopriva, pasja kupina, pitoma kopriva, kopriva.

Istorijat

Koprivu su još stari Rimljani cenili kao hranu i kao lek. Ona je od vajkada služila siromašnima kao prva prolećna ''zdrava zelena hrana'' umesto spanaća koga su koristili ljudi iz gradova. Za vreme gladi ona je uvek bila prva i najzdravija hrana, kako za ljude, tako i za domaće životinje.

U staroj germanskoj literaturi, kopriva je bila simbol boga munje. Isto tako, u mnogim krajevima nemačkog jrzičkog područja, kopriva se zove i ''Donnernessel'', što ukazuje na '' Donarnessel'', tj. na vezu između koprive i germanskog boga oluje.

Prema narodnom tumačenju, munja toliko dobro poznaje koprivu, da izbegava da u nju udari. Otuda ona naša stara, dobro poznata ''Neće grom u koprive''. Kolika je u narodnom verovanju veza između koprive i groma vidi se i po tome što u nekim alpskim područjima seljaci stavljaju stavljaju koprivu u ognjište kada se približava nevreme ''da grom ne bi udario u kuću''.

Opis biljke

Velika kopriva (Utica dionica L.) je korovska biljka sa trajnim korenom, visoka 70-150 cm. Stabljka i listovi su joj prekriveni gustim dlačicama, ispunjeni supstancm koja žari. Vrhovi dlačica su tvrdi i lomljivi. Pri najmanjem dodiru koprive, vrhovi njenih dlačica se zabadaju, zatim prelamaju pri čemu se sadržaj iz njihovih šupljina izliva po koži izazivajući poznato žarenje. Listovi su srcolikog oblika, dugački i grubo nazubljeni. Cvetne grančice po pravilu nose muške ili ženske cvetove zelene boje. Njihova oplodnja se vrši pomoću vetra. Vreme cvetanja je od jula do jeseni. Pored velike ostoji i mala kopriva (Urtica uzenis L.). Listovi male koprive su mali, jajolikog oblika. I velika i mala kopriva javljaju se u brojnim varijetetima, što zavisi od zemljišta.

Rasprostranjenost

Kopriva je svija dobro poznata kao ''korov'', koji raste po zapuštenim i vrlo često prljavim mestima. Ona je pratilac čovekov, jer raste svuda gde živi i čovek, u blizini naselja, pored kuća i vrtnih ograda, na đubrištima, čestarima, proređenim šumama i drugim sličnim mestima, ali gotovo uvek na izuzetno plodnim zemljištima. Rasprostranjena je u čitavoj Evropi u velikom broju varijeteta. Ako stanište gde koprive rastu nije dovoljno čisto, onda se one mogu kultivisano gajiti. Kopriva se može sejati ili što je još brže i bolje rasađivati preko rizoma (razgranate podzemne stabljike) i to u jesen kada počnu kiše. Rasađivati je treba u razmaku 40x40 cm.

Branje

U nas su poznati razni varijeteti velike i male koprive, koje se međusobno razlikuju po nekim botaničkim karakteristikama kao što su veličina i oblik lista i snabdevenost ''žaokama'' (dlačicama). Međutim, za skupljače lekovitog bilja je nevažno da li se radi o velikoj ili maloj koprivi, jer svi varijeteti koprive kao hrana i lek imaju istu vrednost.U ishrani se obično koriste vrhovi koprive dok je još sasvim mlada, tako da nije veća od jednog pedlja (20-25 cm). U lekovite svrhe se koriste vrhovi grančica sa lišćem, zatim sam list ili nadzemni deo biljke ubran pre ili za vreme cvetanja, kao i koren biljke koji se vadi u proleće ili u jesen. Od svih delova biljke, najviše se ceni mlado lišće koprive (Urticum folium) zato ga treba bilo da je namenjen za ishranu ili za lek. U proleće čim koprive izrastu, ne više nego jedan pedalj, treba ih pokositi, ostaviti jedan dan da svenu, da bi manje žarile, zatim ih osušiti u hladu i pre nego se sasvim osuše, poskidati im listove. Osušene listove koprive treba staviti u čiste platnene vreće. Lišće treba da je u vrešama dobro sabijeno, da bi se bolje očuvalo. Ovako osušeno lišće koprive treba pripremiti u dovoljnoj količini, kako u toku zime ne bismo oskudevali u dragocenim hranljivim i lekovitim sastojcima, koji se nalaze u ovom prezrenom, ali izuzetno vrednom i korisnom korovu.

Sastav

kopriva predstavlja pravu riznicu sastojaka koji imaju hranljivu i i lekovitu vrednost. Od hranljivih sastojaka najviše ima mineralnih sastojaka, među kojima, pre svega, gvožđa i magnezijuma, zatim kalcijuma, kalijuma, fosfora, natrijuma, sumpora, mangana, silicijuma i drugih. Od vitamina kopriva sadrži u znatnim količinama vitamin C i K. Pored ovih sadrži i karotin (provitamin A).

Poseban značaj koprive je u tome što sadrži znatne količine hlorofila, koji ima važnu ulogu u stvaranju krvi, čime se opravdava upotreba koprive u sprečavanju i lečenju malokrvnosti. Isto tako važan sastojak koprive je glikokonin, čime se opravdava upotreba koprive u lečenju šećerne bolesti. Ništa manje važan nije i enzim sekretin, koga takođe ima kopriva. Pored pomenutih sastojaka, u listu koprive, ima još tanina i organskih kiselina (mravlja, sirćetna, maslačna), a u dlačicama lista acetilholina i histamina kojima se pripisuje sposobnost sveže koprive da žari.

Kopriva za zdravlje

Koprivi je u prošlosti pripisivana najveća lekovitost. staronemački biolog Otto Brunfels je uzimao koprivu za primer moći prirode ''koja je tako prezrenoj biljci dala sposobnost da se sama brani, kako bi radi poniženja oholih i velikih dobila prednost pred prekrasnim ljiljanima i narcisima''. Jedan od najvećih nemačkih slikara, Albrecht Durer (1471-1528), toliko je cenio koprivu kao lekovitu biljku da je to izrazio u svom remek delu, na kome anđeo nosi koprivu ka nebeskom prestolu. Među lekovitim biljem kopriva se ubraja u najbolja sredstva za čišćenje krvi. Ona je važan lek za lečenje bolesti organa za mokrenje, kao što su zapaljenje bubrega i mokraćnih puteva, zadržavanje mokraće, tj. otežano mokrenje, stvaranje peska pa čak i kamena u bubregu i mokraćnoj bešici. Kopriva podstiče celokupnu razmenu materija u organizmu i povećava otpornost organizma prema bolestima, bilo da se radi o prehladama ili o reumatskim oboljenjima i gihtu. Poznata je i kao lek u lečenju anemije. Za one koji pate od zatvora, kopriva je blagorodno sredstvo, jer pospešuje pražnjenje creva. Dokazana je i njena sposobnost zaustavljanja krbarenja, po čemu je kopriva opšte poznata. Jedno od njenih važnijih svojstava je da može da utiče na bolje iskorišćavanje šećera u organizmu.

Ova lista bolesti, za čije se lečenje može koristiti kopriva, najbolji je dokaz koliko je kao lekovita biljka velika i dragocena. Svojom korisnošću ona zaslužuje da stane ispred nje i baci rispekt i pokloni se ovoj krajnje neobično kontroverznoj biljci.

Najdelotvorniji oblik uzimanja koprive je sveže isceđen sok od mladih kopriva, koji se reporučuje kao zaštitno sredstvo kod radioaktivnog zračenja.

KOPRIVA U KULINARSTVU

Kopriva je najzdravije i najkorisnije lisnato povrće, a po količini vitamina C i karotina (provitamin A) bogatija je od većine kultivisanih biljaka zajedno. Priprema se kao i spanać, a može da se meša i sa drugim lekovitim povrćem kao što su kiselica i loboda.

KOPRIVA ZA LEPOTU

Kopriva je u ftokozmetici poznata kao jedno od najefikasnijih sredstava za brži rast kose, odstranjivanje peruti i regeneraciju oštećenih vlasi, a koristi se i za negu lica.

U prilogu je i link za sjajan, višestruko nagrađivan film o koprivi : (Wonderful Stinging Nettle) ČUDESNA KOPRIVA

Literatura:

-Ljiljana Bisenić: (1990), Voće, za zdravlje; u kulinarstvu; za lepotu - dečije novine

-Tucakov dr Jovan: (1973), Lečenje biljem, Rad - Beograd;

-Willfort Richard: (1978), Ljekovito bilje i njegova upotreba, Mladost - Zagreb

-Životić Dragoslav, Životić Dragana, Životić Svetlana : (1981), Lekovito bilje u narodnoj medicini, Otokar Keršovani - Opatija

-V. Pelagić: (1970), Pelagićev narodni učitelj, Sloboda-Beograd

-Dragutin Simonović: (1959), Botanički rečnik, Naučno delo-Beograd

0 Comments

ср sr en