Jabuka (Pirus Malus l.)

Robin Hud, 11.10.2016 3:55 PM

Narodni nazivi

Diva jabolka, divljača, divlja jabuka, divljaka, divljakinja, jabučić...

Istorijat

Jabuka je voće vezano za mnoge legende, kao što je ona o Adamu i Evi i jabuci kao zabranjenom voću ili o lepim Atlasovim kćerima i jabukama koje su rađele zlatne lodove. Čuvao ih je zmaj sa sto glava koga je Herkul pokušao da ubije i domogne se ''zlatnih jabuka života''.

Danas se više ne stvaraju legende o zlatnim jabukama, ali zbog njihovih osobina možemo da kažemo da su zlata vredne.

Na osnovu arheoloških iskopavanja i ostataka pronađenih u sojeničnim selima u Italiji, Švedskoj i Austriji došlo se do zaključka da je jabuka rasla na ovim lokalitetima još u mlađem kamenom dobu, dok je u Egiptu i palestini bila poznata 1000 godina pre nove ere.

Stari Grci i Rimljani su razlikovali više vrsta jabuka: Kolumela (prvi vek posle Hrista) poznaje već sedam kulturnih vrsta jabuka, Plinije još više, a Homer u Odiseji jabuku naziva ''aglaorkapas''-noseći lepe plodove.

Za širenje jabuke u Evropi, tj. u Nemačkoj zaslužan je Karlo Veliki, koji je naredio da se ovo voće obavezno sadi po vrtovima.

Ime jabuka potiče od latinske reči ''pomum'', što u prevodu znači voće, a taj naziv su jabuci dali naši preci dali smatrajući je ''voćem nad voćem''.

Reputacija jabuke kao hrane-leka, koja deluje preventivno i kurativno, potvrdila se kroz stoleća kao i narodna izreka: ''Jedna jabuka dnevno i lekar nije potreban''.

Savremena istraživanja su dokazala da je jabuka pravi izvor zdravlja zahvaljujući sadržaju šećera, pektina, amino-kiselina, važnih vitamina i mineralnih soli.

Evo šta su o jabuci mislili naši stari: Jabuka koja je pečena, u ustima božićne pečenice naročito pomaže bolesnicima od vrućice.

Jabuka pomaže protiv groznice i to naročito njen drugi rod. Semenke od jabuke takođe pomažu od groznice. Jabuka je lek od 'izeda' (opšte iznemoglosti), gušobolje, opekotine, od bradavice...''

Jabuka je imala veliku ulogu u našim narodnim običajima, davala se kao dar i kao ponuda ili kao odraz ljubavi i prijateljstva.

Nosila se bolesnicima kao ponuda.

O proševini je jabuka neizostavan poklon, tako da sama reč ''jabuka'' znači isto što i prsten, a prosioci se zovu ''jabučari''.

Hranjiva vrednost

Zrela jabuka sadrži 84% vode, 13% ugljenih hidrata, 0,4% masti i 0,3% belančevina. Energetska vrednost jabuke iznosi 215 kJ ili 60 Cal. Celuloze ima 1%.

Od mineralnih sastojaka najviše je zastupljen kalijum 118 mg%, a zatim slede fosfor 10 mg%, kalcijum 6 mg%, magnezijum 5 mg%, hlor 4 mg%, natrijum 1 mg% i gvožđe 0,3 mg%.

Jabuka ima 0,027 mg% karotina, 0,04 mg% vitamina B1, 0,02 mg% vitamina B2, 0,3 mg% niacina, 0,08 mg%vitamina B5, 0,09 mg% vitamina B6, 9 mg% vitamina C i 0,72 mg% vitamina E.

Pored toga se u plodovima u zavisnosti od vrste nalaze i određene vrste dekstroze, zatim šećer šećerne trske, kao i neke kiseline: jabučna, citronska, jantarna, mlečna i oksalna, dok se taninska i salicilna susreću u tragovima.

Osušena jabuka ima veću energetsku vrednost od sveže i ona iznosi 1197 kJ ili 286 Cal, kao i povećanu količinu ugljenih hidrata 67,8%, belančevina 2,2% i masti 1,3%.

Količina kalijuma je skoro pet puta veća i iznosi 568 mg%, a povećana je i količina drugih mineralnih sastojaka kalcijuma ima 24 mg%, fosfora 45 mg%, i natrijuma 7 mg%.

U osušenoj jabuci se nalazi i veća količina vitamina C, oko 12 mg%. Sveže isceđen sok od jabuke ima manju energetsku vrednost i ona iznosi 197 kJ ili 47 Cal.

Jabuka za zdravlje

lekoviti delovi jabuke su plodovi, treba ih brati kada su zreli, kao i listovi i cvetovi, koji se skupljaju u proleće.

Jabuke imaju široku primenu u lečenju organa za varenje, ali samo ako su hladne i ako se pravilno sažvaću.

Sveže, kuvane ili pečene jabuke su prirodan lek za bolje varenje, a izvanredno deluju i na jetru i bubrege.

Kura sa jabukama se preporučuje zdravim osobama, kao preventiva protiv crevnih oboljenja.

Čaj od ploda jabuke se pored uobičajane terapije, koristi i kod obolelih od ciroze jetre i to za bolje zgrušavanje krvi.

Pored toga što efikasno sprečava zatvor, jabuka, a naročito odvar od suvih ljuski jabuke i svež sok (zahvaljujući taninu i pektinu) leči uporne i opasne prolive, kao i ostala infektivna oboljenja creva.

Pektini upijaju otrovne sastojke iz creva i utiču na njihovo brzo izbacivanje iz organizma, dok taninska kiselina sprečava razvoj bakterija.

Zahvaljujući sadržaju fosfora, deluje umirujuće, pa se preporučuje da se uveče pred spavanje pojede sveža ili kuvana jabuka za miran i spokojan san.

Sok od jabuke se koristi za ispiranje grla kod raznih zapaljenja i bolova u ždrelu i ustima i za lečenje lišaja na jeziku.

Od kuvanih, pečenih ili svežih, ali i trulih jabuka prave se oblozi za lečenje išijasa, reumatizma, i nekih kožnih oboljenja, kao i za zapaljenje očiju.

Jabukovo vino se preporučuje osobama koje boluju od lišaja, hemoroida, lupanja srca, suvišne kiseline u želudcu i poremećaja u varenju. Piju se 3-4 čaše vina dnevno.

Prirodno jabukovo sirće je izvanredan lek, kome poznati američki lekar dr Džervis pripisuje čudotvornu moć i smatra da treba da postane deo svakodnevne ishrane.

Jabukov cvet se koristi uglavnom za pripremu čajeva, koji smiruju kašalj, a listovi za ublažavanje otoka.

Jabuka se zbog sadržaja pektina (ima osobinu da smanjuje holesterol u krvi) preporučuje kao preventiva i lek protiv hipertenzije i arterioskleroze.

Jabuka u kulinarstvu

Jabuka se od davnina smatra eliksirom mladosti i zdravlja, a na to nas podseća i stara izreka: ''Ako pojedeš po jednu jabuku ujutru i uveče neće ti trebati lekar''.

Jabuka ima različiog oblika, boje i mirisa, a u zavisnosti od sorte mogu biti kisele, opore i slatke.

Ne treba ih nikada jesti hladne, a veoma je važno da se dobro sažvaću da bi bile lakše svarljive.

Ako su jabuke prskane, treba ih dobro oprati četkicom i toplom vodom.

Nemojte ih previše kuvati ili peći da ne bi izgubile veoma važan i koristan vitamin C.

Osobe koje žele da smanje telesnu težinu mogu povremeno da se podvrgnu kuri sa jabukama s tim da dva dana jedu samo strugane jabuke, a trećeg dana pored jabuka treba da počnu sa uzimanjem lakših jela.

Jabuke su veoma važno voće u kulinarstvu, jer su šećer, kiselina, ukus i miris, kao i čvrstina ploda sretno udruženi. Pored toga jabuke se veoma dugo drže, a zbog svoje ljuske, ubrajaju se u ''čisto'' voće.

Od jabuka se može proizvoditi jabukovo vino ili jabukovača, a iz jabukovače se destilacijom dobija jabukov konjak. Pored toga, jabuke se prerađuju i u kompote, pekmeze, žele, sirupe ili se koriste za pripremu mnogobrojnih poslastica.

U Rusiji se jabuke spremaju na specijalan način: sveže jabuke se očiste, (ali ih ne treba ljuštiti) i stavljaju u veliki kameni sud. Med, raženo brašno i malo soli se ukuva u vodi, pa se ohlađena masa prelije preko jabuka tako da ogreznu u tečnosti.

Posuda se pokrije i ostavi da stoji u podrumu.

Za zimu se jabuke mogu ostaviti i na drugi način: očišćene i neoguljene jabuke stavljaju se u velike tegle, pa se prelivaju prohlađenim gustim sirupom od sirćeta i šećera (1 lit. sirćeta i 1 kg šećera).

Mogu se i kiseliti kao krastavci ili zajedno sa kupusom.

Za ove svrhe su najbolje tvrde zimske jabuke koje se slažu naizmenično sa kupusom, dobro se posole i preliju vodom.

Jabuke kiseljene sa kupusom imaju kiselkast, rezak i prijatan ukus, a mogu se održati dosta dugo. Što je najvažnije, kupus dobija lepši i aromatičniji ukus.

Kuhinjski otpadak jabuke iznosi 0,2%.

Jabuka za lepotu

Zahvaljujući sadržaju pektina i tanina koji blagotvorno deluju na kožu, od sveže jabuke i jabukovog soka se prave razne hranljive maske za čišćenje lica, ublažavanje bora, kao i za očvršćavanje opuštene kože lica, grudi i stomačnih mišića.

Diuretičan čaj od jabukovih ljuski predstavlja dopunsku terapiju u lečenju celulita, dok se jabukovo sirće koristi u dijetoterapiji gojaznosti.

Literatura:

-Ljiljana Bisenić: (1990), Voće, za zdravlje; u kulinarstvu; za lepotu - Dečije novine

-Tucakov dr Jovan: (1973), Lečenje biljem, Rad - Beograd;

-Willfort Richard: (1978), Ljekovito bilje i njegova upotreba, Mladost - Zagreb

-Životić Dragoslav, Životić Dragana, Životić Svetlana : (1981), Lekovito bilje u narodnoj medicini, Otokar Keršovani - Opatija

-Đuro J. Jovanović: (1987), voće i povrće-hrana i ljek, udruženje za zaštitu dijabetičara Crne Gore-Titograd

-V. Pelagić: (1970), Pelagićev narodni učitelj, Sloboda-Beograd

-Dragutin Simonović: (1959), Botanički rečnik, Naučno delo-Beograd

0 Коментара

ср sr en